petak, veljača 17, 2012
Riječi su oduvijek bile najveće varalice i najbolji prevaranti.
Idemo slušati zov prirode, umiljate tonove svijeta.
Osjećajmo da bi mogli osjetiti.
petak, veljača 10, 2012
Ledeni ples.
U treptaju oka mogu obići cijeli podij.
Vidim da me pogledom pratiš, obostrana čežnja
sakrivena je duboko ispod hladne vode.
Pokušavam te izbjegnuti, da me oči ne bi izdale, kao što tvoje
oči odavaju tebe...
U jednom se trenutku led počinje topiti,
zamalo da nisam izgubila kontrolu čežnje pod nogama.
Kratko je trajalo, već mi je opomena bila pred očima.
Ovo je ples za dvoje.
A ja sam ovdje suvišna.
nedjelja, veljača 5, 2012
Nisam htjela da primjeti kako sam uvjerena da su moje pričesuvišne dosadne da bi ga mogle zainteresirati.A on svejedno, gleda u mene, svojim prodornim pogledom,čitajući mi riječi s usana, jer sam suviše tiha da bi ih mogao čuti.Brišem suzu sa lica, zadržavajući osmijeh na usnama, kako ne bi vidiomoj kukavličuk i koliko mogu biti slaba."Dakle, ovo je rastanak. Imaš li mi još nešto za reći?""Nemam" pomrmljala sam sebi u bradu, pokušavajuci zadržati šalicu kave kojaje uporno željela dodirnuti pod.Poput snažne munje sijali smo riječi pogledima.
Znala sam da ga nemam pravo tražiti da ostane, a znao je da ga neću to niti tražiti.
"Znaš da ću se vratiti".
Dobro me procijenio, za neki drugi odgovor, nisam bila spremna.
petak, veljača 3, 2012
On nije pripovjedao basne, dok su orlovi napuštali svoja mjesta i letili u neke druge svijetove.
Njegova je basna postala moja i mi smo s njima letili.
On nije podizao ledene zidove da bi zabranio pristup posjetiteljima.
On je u svojem oceanu prepoznao moje more.
Rekli su mi da me sada tražiš.
Vidiš, on me nikada nije tražio.
Mi smo se našli.
Eto, u tome je razlika.
Trebalo je to znati.
A ti to nisi znao.
četvrtak, siječanj 26, 2012
"Šta misliš o meni?"
Zastala sam na sekundu, sada trebam pažljivo upotrijebiti riječi."Šta mislim o tebi? Nisam ni razmišljala o tebi.""Kako to misliš, ne padnem ti na pamet?"
Zagledala sam se u daljinu, vješto izbjegavajući susret očima.
"Padne mi na pamet da sjednem i da putujem morem, da gledam u velike planine koje se protežu ispred mene,čeznem da me put odvede negdje daleko u potrazi za nečim dalekim.Ali ti...
Ne. Ti mi ne padneš na pamet." Elegantno i ponosno, kako samo on zna,okrenuo se na prstima i nestao.
Pogledala sam u nebo. Cijeli svijet se prodrmao od osjećaja koji su šapatom prema nebu poletili."Nije mi u mislima, ali mojim srcem, gotovo da cijeli život caruje."
četvrtak, siječanj 19, 2012
Nemam riječi.
Ne mogu objasniti.
nedjelja, siječanj 15, 2012
Ja isto zaboravim...
Onda kada mi je nešto nebitno.
Pa da li to bila kava, običan izlazak ili avanturistički provod.
Nema veze, ne moraš mi se ispričavati.
Svatko bira svoje prioritete.
I moji su se sada promjenili.
I Hvala ti na tome.
Ps: Je li moguće da sam jedina osoba, koja bi u ovom trenutku bez razmišljanja spakirala kovčege i krenula na put u nepoznato?
Zašto mora sve biti planirano?
subota, siječanj 14, 2012
Samo da ti se javim ...
Ništa nije isto. Pala je noć, a čuje se glasanje pijetlova.
Vjerojatno sam je opet probdjela. Kada mislim na tebe, vrijeme mi brzo pobjegne.
Onaj most na rijeci, po kojem si samnom prolazio,
Znaš...
Rrazrušen je.
Sve razruše, kad-tad, čak ni stabla više nema.
Plodovi su razbacani po podu a i lišće postaje bezazleno.
Uzalud, govorila sam im.
Tražila sam da ostave i ono malo što je ostalo.
Eh najdraži, nitko me nije čuo,
ako su me i čuli oglušuli su na moj zov.
Znaš, tebe nisu spominjali, nisu ni morali.
Ono što se nalazi u dubini srca, zauvijek postoji.
utorak, siječanj 10, 2012
Ako za sve ono što ti radiš, a kod sebe ne vidiš,
osuđuješ u drugima.
Koga zapravo osuđuješ?
ponedjeljak, siječanj 9, 2012
Simbolična večer,svijeće na stolu i romantičan zagrljaj ispraznosti.Samo se mene još može vidjeti u cocktail baru u kojem konobar nema hrabrosti da kaže "zatvaramo".Doista, mora da očajno izgledam."Barem još na svijetu ima ljudi koji imaju suosjećanja" tješim se.Dosadni gitarista, prevrće očima, još mi je samo on trebao.
"Šta još radiš ovdje? ""Na greškama se uči... čekam ... Čekam da me slomi i ovo malo što je ostalo"
"Zvučiš vedro, ova zadnja je za tebe"
Izvukao mi je osmjeh na lice, nema veze što je sarkastičan,jer on sada zna koja je pjesma za mene.Oni koji me "poznaju" ne znaju moju pjesmu, a on je poznaje.Pa da mi je i to vidjeti!U trenutku, isčupao je posljednje iz mene.
Kako simbolično.I ja sam ovu pjesmu nekad nekome svirala.
Oh kako ga razumijem.
Misli da poklanja taj zvuk za nekoga.
A taj zvuk je za mene trenutno nitko, ništa od ničega...
subota, siječanj 7, 2012
Šapat...
Na jednoj osvjetljenoj ulici,
u nekom drugom gradu.
Bolna jeka koja odzvanja kilometrima daleko.
Koraci stranca, koji se zaustavlja pred vratima izloga.
"Zatvoreno".
Toliko joj je puta poželio reći da je voli.
Ali uvijek je bilo vremena.
A sada više neće moći.
Nikada.
ponedjeljak, siječanj 2, 2012
Hladna, usamljena noć i boca šampanjca.Nisu potrebni nikakvi disco-barovi, u mojem domu noćas je savršen klub.Očajno pokušavam shvatiti gdje su svi ti ljudi.Puni je grad bankomata, pa su ga očito zamijenili sa ljubavlju.Ah, evo ga!Usamljeni slikar je zalutao u moj dom. Traži da mu dam motiv za sliku:
Dobro. Nemam šta izgubiti.
Osjećaj ljubavi, jedino je što je od mene ostalo.
Čarobni pogled,neobjašnjiva energija,nježan dodiri trenutak kada zvijezde sa neba silaze na zemlju.
Okreće prema meni sliku, a na njoj tvoj odraz.Zar opet ista slika? Nakon toliko godina?
Hm...
"Ili je vrijeme za novog slikara ili nešto s kistovima nije uredu"
Popiti ću taj zadnji gutljaj, evo, za tebe,
neka ti bude radosna godina.
A sebe ću vješto slagati da je vrijeme za novog slikara.
Naposljetku, ti si me tako naučio.
subota, prosinac 31, 2011
četvrtak, prosinac 29, 2011
Otkada su to prvi redovi prazni?
O da, razumijem.
Nikome se više neda slušati jednu te istu temu.
Imaju pravo, bolje je sjesti u zadnji red i otići kada tema postaje monotona.
Zašto mi se čini da ostaju iznenađeni samo oni koji trebaju predstaviti svoje priče?
Gesta rukom "ne zanima me" je dovoljna?
Ako i nije, biti će!
Naravno da ostavljam slobodne i prve i posljednje redove.
Nije mi ovdje mjesto.
I nije mi problem ni otići.
Zbogom.
nedjelja, prosinac 25, 2011
Dobro, popit ćemo tu kavu.
Izgleda mi uzaludno sjediti s tobom, ali sve ima svoje razloge.
Olakšati ću nam, ipak je to samo par minuta a u istoj smo
situaciji.
"Stari prijatelji" koji se sretnu na Božić, nakon godinu dana.
" Pa Božić je trebamo opraštati" kaže kroz neki kiseli osmijeh.
Opraštati šta? Odavno sam ti oprostila, ne treba mi Božić za tako nešto.
Pokrenli smo priče i slušam tišinu koja nastaje u trenucima,
kada uviđamo da više ništa nemamo zajedničko.
Sada dižeš galamu, kada žena želi posegnuti za računom.
Ma neka ti bude! I dalje ne shvaćaš!
Ta hrpica zgužvanog papira kojem danas daju vrijednost,
meni ništa nije značila.
Ti si mi značio.
Bezvezan ti je način iskupljenja.
Sretan vam Božić. Iako je meni svaki dan Božić. Nije bitno kakav paketić stoji ispod bora, već onaj paketić koji je u vama. Svaki dan se trebamo voljeti, poštivati i davati si podršku, a ne samo na ovaj dan.
Uživajte i ja ću, osobito u kolačima :D
subota, prosinac 24, 2011
Oj noći.
Vjerni moj pratiocu, najdraži zvuku.
Jedino me ti još poznaješ.
Nemoj me odati, jer neću se okretati.
I da se okrenem, nikog ne bih srela.
Otišla sam puno prije, nego su to shvatili.
Sada samo zatvorim oči i osjećam.
Ljubav.
Oh noći moja najmilija.
Još me jedino Ljubav prati.
utorak, prosinac 20, 2011
Raskidane su riječi ostale razbacane plažom.
Ne razumijem taj događaj, ne razumijem ni sebe.
Ako će netko nekoga tražiti.
To ćeš biti ti.
I ne obečajem, ne znam da li ću čekati.
Možda ću već biti na brodu s drugim željama,
u starom tvojem kaputu s kojim si me nekada zagrnuo.
Tko je rekao da pošto te volim, želim biti s tobom?
Ne.